Što jede divovski afrički kopneni puž?

Što jedu divovski afrički kopneni puževi?

Nahraniti vašeg novog ljubimca je vrlo lako. Primarno su vegetarijanci, dakle biljojedi. Primjerice, daj im batat, šampinjone, tikvice. Osim toga, imaju potrebu za izvorom kalcija, te, povremeno, za proteinima.
Zadovoljite im ove 3 temeljne prehrambene potrebe, i rasti će brzo i snažno, u pravog DIVA. Ili DIVICU (puževi su dvospolci).
Ovdje su linkovi na detaljan tekst koju hranu smiju/ne smiju, kao i lista za bolju preglednost.
—————————————————————————————————-
Prvo ćemo generalno, iz vlastitog iskustva, sa linkovima na detaljnije.

Puž je cca 90% biljožder, 10% svežder (omnivor. Ok, da budemo točni – detritivor – hrane se mrtvom organskom tvari, kao i gljivama i životinjskim proteinom). Otprilike u tom omjeru trebaju i takvu hranu + stalan izvor kalcija, najbolje u obliku sipine kosti.

1. BILJKE:

ŠTO?
Povrće. Voće znatno rjeđe.
Pužosferini žderonje vole, i to poredano od najboljeg na niže:
Batat (apsolutni megahit, ujedno i jako zdrav za njih), šampinjone, tikvicu. Ovo troje plane prvo.
Nakon toga na repertoaru su mrkva (ali iz nekog razloga naguljena na tanke kriške, cijelu mrkvu slabo žele), paradajz, paprika. Od voća vole lubenicu (možete im dati i nepojedene dijelove – okrajke, pozobat će sve do kore), jabuku, bananu, krušku, grožđe (prerezane bobice jer im je ovojnica zeznuta za probiti), dinju, jagodu… Trudimo se iz petnih žila navući ih na maslačak, jer em ga ima svugdje i uvijek, em je strašno bogat mineralima, čak i visok udio kalcija ima koji njima treba.

Postoje 2 poslastice za kojima su svi pužonje ludi, ali koje im namjerno ne dajemo – krastavci i salata. Zašto? Jer znanstvena literatura kaže da je to dvoje „junk food“ ilitiga McDonalds za puževe. Fino, super za hidratizaciju, ali siromašno hranjivim tvarima. Stoga im to daj, ako baš moraš, par puta godišnje (ne češće inače bi mogli samo to početi jesti), ili koristi „jedan čudan trik“ Pužosfere – navedi ih da jedu ono što ne žele tako što ćeš im iscijediti vodu iz krastavca npr po brokuli. Dok puž skuži razliku već je pola pojeo 😉 Znam, „brzi“ su.

KOLIKO ČESTO?
Minimalno 1x tjedno za odraslog puža, idealno 2-3x tjedno ako želiš snažan i stalan rast svojeg budućeg diva, a dok su još maleni i češće. Uvijek im daj više nego što mogu pojesti u 1 danu – puž voli, osim svježe, i malko odstajalu hranu. Samo pripazi da to „malko odstajalo“ nije tikvica koja 3 dana truli u vlažnom terariju na +27 stupnjeva, jer ćeš u tom slučaju osim neugodnog mirisa potencijalno pozvati i voćne mušice, koje obožavaju trulo bilje. Neki izvori kažu „makni svu hranu koja je ostala nepojedena preko noći“, mi se ne slažemo jer nekad puž ignorira sasvim friški zalogaj dok nije malko…omekanio. No duže od dan i pol do 2 i trulež nastupa, a to ne želiš.
Može li rjeđe od 1x tjedno? Može, ali će ti puž rasti sporije, naročito dok je još mlad, a mogao bi ti se i ukopati pod zemlju ili otići u estivaciju (stanje mirovanja) ili čak i hibernaciju jer mu se ne sviđa tvoje „gostoprimstvo“.

2. KALCIJ:
Izuzetno važan za rast puža. Puževa kućica raste paralelno sa njim, stoga je važno da uvijek imaju dostupan sav kalcij koji im je potreban.
Sipina kost je apsolutni šampion, jer sadrži, osim gotovo čistog kalcij karbonata, i hrpu drugih minerala (u tragovima) koji im trebaju da budu jaki i zdravi. Alternativno, postoji kalcijev karbonat (CaCO3) u prahu za reptile (no pazi da nema aditiva u njemu), te druge metode poput samljevenih ljusaka od jaja, zdrobljenih ljuštura oštriga…a i mnoge biljke sadrže bogat udio kalcija, primjerice maslačak (ima i fosfora, vitamina), kopriva, trputac.
Puž je mudar, sam znade kada i koliko mu kalcija treba, pa ako ga ima – on će si uzeti. Ili ona 😉
Baci oko OVDJE za detaljan vodič o kalcifikaciji puža.

3. PROTEINI:
Mogu li sasvim bez njih? Da. Ali nije pametno, jer im pospješuju rast i pridonose jačem organizmu. Kako više kalcija = čvršća i veća kućic…ovaj, kućerina, tako i protein igra ulogu u rastu „mesnog“ dijela puža. Posebno je koristan bebama puževima dok rastu i spolno aktivnim pužonjama kod/nakon polaganja jaja, dok odraslim puževima ne igra ni blizu toliku ulogu.

ŠTO?
Gammaruse (sušeni riječki račići) – ovo je Pužosferin primarni izbor, jer su ujedno bogati i kalcijem. Spirulina (alga), sušeni insekti (poput brašnara, cvrćaka…), sojino brašno (bez dodataka, soli, šećera…), grašak. Neki vlasnici daju i male količine sirovog mesa, i to piletinu ili mljeveno meso, no ono se brzo kvari pa ga ne preporučujemo, te jaje (kuhano ili sirovo), mi baš nismo naišli na mnogo odobravanja kod naših gospodskih razmaženaka.

KOLIKO ČESTO?
Tu se literatura razlikuje od „1x mjesečno“ do „2x tjedno“. Mi im dajemo proteine 2x mjesečno, a bebama dok rastu 1x tjedno. Neki hobisti tvrde da previše proteina i prečesto može dovesti do prolapse, odnosno deformacija, kao i prebrzog rasta tijela u odnosu na kućicu. U sumnji i znanstvenoj praznini, Pužosfera se uvijek vodi logikom – što bi jedan divlji divovski puž u šumama Ghane imao za jesti, bi li se davio u proteinima svaki dan, ili bi jeo lišće, plodove koji su pali na zemlju, povremeno nailazio na ponekog uginulog kukca ili ostatke nečijeg tuđeg ručka?

NIKAD (!!!) ne daj svojem pužu:
– procesuiranu hranu. To im šteti i može ih ubiti, naročito ako ima visok udio soli.
– slanu hranu. Puž + sol = smrt.
– išta iz porodice lukova. Češnjak, kapulu, crveni/ljubičasti luk…to im je lako moguća smrt!
– žitarice, kruh, tijesto – ovo ih može napuhati i začepiti = ubiti.
– otrovne stvari. Nemoj im dati đurđice, muharu, dakle stvari za koje se znade da su otrovne.
– kiselu hranu, prvenstveno mislimo tu na voće. Kiselost, dakle sve niskog pH, šteti puževoj kućici, koja je od kalcija pa ju kisela sredina može oslabiti/otopiti, stoga bez limuna, naranči, mandarina, ananasa i sličnih…
– kuhanu hranu. Npr, ukoliko daješ piletinu za izvor proteina, daj ju sirovu. Jedina iznimka je kuhano jaje, no naši puževi nisu bili impresionirani. Ovdje nije toliko problem što je kuhana, koliko što su navikli na sirovo, pa kuhano neće htjeti.


4. BONUS KLASA HRANE:
U prirodi, puž voli gricnuti pokoji list, lišaj, raspadajuću organsku tvar bogatu mikroorganizmima, stoga se ne moraš nužno žuriti sa micanjem povrća čim „požuti“. No nemoj niti dopustiti da se razgnjeca i usmrdi, jer ne želiš plijesan i gljivice po svojem terariju. No opet, možda si imao sreće pa ti se, u supstratu u kojem si dobio svojeg puža, doselio koji skokun (Collembola – sićušne bijele bubice, savršeni čistaći terarija i odlični suputnici puževima) – u tom slučaju oni će ti pomoći sa čišćenjem puževog govanca i ostataka hrane, a plijesan nema šanse zaživjeti.
Više o njima, i održavanju terarija – OVDJE.

Slobodno pođi u obližnji park i donesi šaku otpalog lišća, samo pripazi da nisu borove iglice (kiseli pH!), operi od pesticida, i nastoj ne baš sa ceste (ispušni plinovi nisu najzdraviji za ljubimce). Lišće će, osim za grickanje, poslužiti i kao mjesto za skrivanje, i pomoći u održavanju razine vlage. Bukva, hrast, lijeska, dud su najbolji, izbjegavaj smolasto bilje i brezu (kiseli pH).
Više o uređivanju terarija – OVDJE.

GENERALNO PRAVILO – što prirodnije i sirovije, to bolje. Bez pesticida, dakle operi povrće/voće temeljito. Ne moraš kupovati na odjelu organske hrane – dovoljno je i povrće na akciji 😉

I ZAPAMTI – puž ima karakter. Jedan će htjeti samo koru od tikvice, a drugi samo sredinu. O čemu to ovisi, ne znaju ni najmudriji među nama. Neki ignoriraju šampinjon i pojesti će ga samo ako nema ničeg drugoga, dok većina navali na njega kao Hrvat na more za produženi vikend. Neki sasvim ignoriraju prefinu, sočnu, na pola prerezanu vrgoračku jagodu. Pa ajd sad ti razumij puža!
Jedna je stvar znanstveno dokazana – što im raznolikiju hranu dajete od malih nogu, to će biti manje izbirljivi. Ok, od malih…stopala 😊 Zato se u Pužosferi trudimo šopati ih svačime – dobili su čak i pokoji list od orhideje, kad se počela sušiti.